Leblebije su mahunarka koju su kulture Bliskog istoka i Mediterana odavno ubacile u svakodnevnu ishranu – i zbog ukusa, i zbog nutritivne vrednosti.
Zanimljivo je da su leblebije toliko prisutne u tradiciji da su se provlačile i kroz umetnost: još u 19. veku nastajala su dela inspirisana prodavcima leblebija i ovom popularnom “uličnom” hranom.
Po poreklu, leblebije se vezuju za područja Azije, a kasnije su se širile ka Evropi i postale nezaobilazne u mnogim kuhinjama, od variva i salata do namaza poput humusa.
| Energetska vrednost | 289 kCal |
| Proteini | 8,7 g |
| Ugljeni hidrati | 27,5 g |
| Vlakna | 13,8 g |
| Šećeri | 2,7 g |
| Masti | 6,04 g |
| od toga zasićene | 0,63 g |
Leblebije su po nutritivnom profilu tipična mahunarka – zasitne, hranljive i odlična osnova za obrok.
U 100 g suve leblebije ima oko 289 kCal, dok se kuvanjem energetska vrednost spušta na približno 164 kCal na 100 g.
Zahvaljujući sporijoj razgradnji ugljenih hidrata, leblebije se često navode kao namirnica sa povoljnijim glikemijskim odgovorom u odnosu na mnoge brze grickalice – posebno kada su deo obroka, a ne samostalna užina.
U 100 g leblebije nalazi se oko 8,7 g proteina.
Pošto su to biljni proteini, njihov amino-kiselinski profil nije “potpuno kompletan” kao kod mesa ili jaja, pa je praktičan trik da leblebije kombinuješ sa žitaricama (npr. integralni pirinač, ovas, hleb od punog zrna). Tako dobijaš bolji ukupni proteinski balans u obroku.
Leblebije sadrže oko 27,5 g ugljenih hidrata na 100 g.
Dobar deo tih ugljenih hidrata dolazi iz skroba koji se vari sporije, ali i iz vlakana, zbog čega leblebije dugo drže sitost. Manji deo ukupnih ugljenih hidrata otpada na prirodne šećere.
U 100 g leblebije ima oko 6,04 g masti, dok zasićene masti čine približno 0,63 g.
Veći deo masti su nezasićene masne kiseline, što je tipično za mahunarke i generalno povoljnije u okviru uravnotežene ishrane.
Leblebije su odličan izvor vlakana – oko 13,8 g na 100 g.
Vlakna doprinose stabilnijem nivou šećera u krvi i boljoj sitosti, a deo njih se u crevima fermentiše i služi kao “hrana” korisnim bakterijama. Upravo zato leblebije često prijaju probavi, posebno kada se postepeno uvode u ishranu.
Leblebije se u tradicionalnim kuhinjama koriste vekovima, ali razlog njihove popularnosti nije samo ukus – već i nutritivna gustina. One su dobar izvor minerala i vitamina, među kojima se često izdvajaju:
Leblebije sadrže i gvožđe, a prisustvo vitamina C u obroku može doprineti boljoj iskoristivosti gvožđa iz biljnih izvora (posebno ako ih jedeš uz povrće bogato vitaminom C).
Takođe, značajan je i udeo folata (folne kiseline), koji je važan za krvnu sliku i normalnu funkciju nervnog sistema.
Iako deluju “teško”, leblebije često pomažu kontroli telesne težine jer su zasitne: kombinacija proteina + vlakana smanjuje potrebu za grickanjem između obroka. Ključ je u porcijama i načinu pripreme.
Ako ti je cilj mršavljenje, leblebije su posebno praktične u obrocima poput salata, variva i namaza, jer daju volumen i sitost bez potrebe za visokokaloričnim dodacima.
Poslali smo šestocifreni kôd za potvrdu na vašu e-adresu. Unesite ga ispod da biste nastavili.
Poslali smo šestocifreni kôd za potvrdu na vašu e-adresu. Unesite ga ispod da biste nastavili.